Nova studija: Žustro hodanje može značajno produljiti život!

Svi znamo da je hodanje zdravo, no nova studija koju su proveli Dempsey i sur. išla je korak dalje i promatrala koliko žustro hodanje usporava proces starenja, odnosno kako utječe na dužinu telomera. Studija u kojoj su analizirani genetički podaci preko 400.000 odraslih osoba pokazala je jasnu povezanost između tempa hodanja i genetičkih markera biološke dobi.

Potvrđujući uzročnu vezu između tempa hoda i duljine telomera leukocita (LTL) -- pokazatelja biološke starosti - tim istraživača procjenjuje da bi redovno brzo hodanje tijekom života moglo dovesti do 16 godina mlađe biološke dobi u srednjim životnim godinama. Proučavajući podatke preko 400 tisuća ispitanika, autori su otkrili da je brži tempo hoda, neovisno o količini fizičke aktivnosti, povezan s duljim telomerima.

Brzo hodanje održava duljinu telomera

Telomeri su „kapice“ na kraju svakog kromosoma i oni drže ponavljajuće sekvence nekodirajućeg DNA koji štiti kromosom od oštećenja, slično načinu na koji kapica na kraju vezice za cipele sprječava da se vezice odvežu.

Svaki put kada se stanica podijeli, ovi telomeri postaju kraći - do točke u kojoj postanu toliko kratki da se stanica više ne može dijeliti, što je poznato kao „replikacijsko starenje“. Stoga znanstvenici smatraju LTL jakim markerom za „biološku dob“, neovisno o tome kada je pojedinac rođen.

Iako odnos između duljine telomera i bolesti nije u potpunosti razjašnjen, vjeruje se da nakupljanje ovih nedjeljivih stanica doprinosi nizu simptoma koje povezujemo sa starenjem, kao što su slabost i bolesti povezane sa starenjem.

Dok su fizičke, mentalne, društvene i zdravstvene prednosti hodanja dobro dokumentirane, ova je studija jedna od prvih te vrste koja uspoređuje genetske podatke s brzinom hoda koje su sudionici sami prijavili, kao i sa stvarnim mjerenjima intenziteta pokreta mjerenima uređajima koje su nosili svi sudionici.

Podaci s uređaja za praćenje aktivnosti koji se nose na zapešću, a koji se koriste za mjerenje uobičajene tjelesne aktivnosti također su potvrdili poveznicu između intenziteta uobičajene aktivnosti (npr. bržeg hodanja) i duljine telomera.

Treba hodati više i brže!

„To sugerira da su mjere kao što je uobičajeno sporija brzina hoda jednostavan način identificiranja ljudi s većim rizikom od kronične bolesti ili nezdravog starenja, te da intenzitet aktivnosti može igrati važnu ulogu u optimizaciji intervencija na zdravlje. Na primjer, osim povećanja ukupnog hodanja, oni koji su u mogućnosti mogli bi nastojati povećati broj izvedenih koraka u određenom vremenu (npr. bržim hodanjem do autobusne stanice)“, navode autori studije.

„Iako smo prethodno pokazali da je tempo hodanja vrlo snažan prediktor zdravstvenog stanja, nismo uspjeli potvrditi da usvajanje brzog hoda zapravo uzrokuje bolje zdravlje. U ovoj smo studiji koristili informacije sadržane u genetskom profilu ljudi kako bismo pokazali da će brži tempo hodanja doista dovesti do mlađe biološke dobi mjerene telomerima.“, zaključuju autori studije.

Izvori:

• Dempsey PC, Musicha C, Rowlands AV. i sur. Investigation of a UK biobank cohort reveals causal associations of self-reported walking pace with telomere length. Commun Biol 5, 381 (2022).

Autorica: Zorana Jagodić, prof.